Grijanje na drva

Grijanje na drva je ekološki, jeftin i nadasve zdrav i siguran način zagrijavanja prostora. Donja ogrijevna vrijednost drveta iznosi približno 13.4 - 14.5 GJ/t. Povećanjem vlažnosti drveta ogrijevna moć istog opada zbog trošenja topline na isparavanje sadržane vlage, te se za ogrijev preporuča korištenje drveta  sa sadržajem vlage manjim od 20%.

Proces gorenja drva

Proces gorenja drva za ogrijev se sastoji od sljedećih faza:
  1. Drvo se zagrijava do približno 100°C prilikom čega dolazi do isparavanja vlage. U ovom periodu drvo ne odaje nikakvu toplinu već troši toplinu iz ložišta.
  2. U drugoj fazi izgaranja dolazi do pirolize ugljikohidrata u drvetu, kada se pri temperaturnom rasponu   od 100°C - 300°C veće molekule ugljikohidrata  počinju  raspadati na lakše hlapljive  manje molekule
  3. Pri temperaturnom rasponu od 300°C - 600°C lakše hlapljivi ugljikohidrati koji čine 75% drveta počinju izgarati, te se u ovom periodu oslobađa glavnina topline
  4. Nakon isparivanja vlage i izgaranja ugljikohidrata od drveta preostaje uglavnom drveni ugljen koji izgara pri temperaturama većim od  600°C

Efikasno korištenje dobivene energije

Kako je pri izgaranju većina toplinske energije  sadržana u dimnim plinovima, efikasno iskorištenje topline ovisi o tome koliko će peć uspjeti preuzeti na sebe topline od istih. Povećanjem puta koji plinovi moraju prijeći od ložišta do dimnjaka, povećava se prijeko potrebna površina za izmjenu topline, a s time i iskorištenje dobivene topline. Tako kamini, iako estetski vrlo atraktivni, zbog malog puta od ložišta do dimnjaka najmanje iskorištavaju dobivenu toplinu, te većina topline sadržane u dimnim plinovima odlazi u okoliš. Nasuprot tome,peći sa zatvorenim ložištem i izmjenjivačem topline većinu energije iskorištavaju za zagrijavanje prostorija a tek manji dio energije odlazi u okoliš.

Prednosti grijanja na drvo

Za razliku od mazuta i lož ulja, drvo ne sadrži komponente poput sumpora, čijim se izgaranjem  dobiva sumpor dioksid, koji daljnom oksidacijom u atmosferi tvori sumpornu kiselinu, tj. kisele kiše štetne po okoliš. Korištenjem drva za grijanje osiguravate se od moguće nestašice energenata koji se transportiraju izdaleka i podložni su umjetnim političkim nestašicama poput nestašice plina 2008/2009 godine. Drvo, kao energent, dolazi iz regije i manje je podložno ovakim umjetnim nestašicama i usto je i prirodno obnovljivo. Drvo kao energetski izvor smatramo ekološki prihvatljivim jer se prilikom izgaranja emitira količina CO2 ekvivalentna količini apsorbiranog CO2 tijekom rasta biljke. Obnova šumskog fonda se, moguća je u relativno kratkom vremenu, pod uvijetom da se njime adekvatno upravlja iz tog razloga drvo možemo smatrati obnovljivim izvorom energije.